OSIGURANJE MAŠINA OD LOMA – DA LI DEO MAŠINE SPADA U PERIODIČNO ZAMENJIVE, ILI NE?
U praksi gotovo svih društava za osiguranje, kod ugovaranja osiguranja mašina od loma (često se u praksi osiguranja naziva i „osiguranje mašina od loma i nekih drugih opasnosti“), uslovima osiguranja isključuje se osiguranje određenih delova koji se u uslovima uglavnom definišu kao „delovi podložni ubrzanom trošenju i habanju“ ili „delovi podložni periodičnoj zameni“ i tome slično. Na ovaj način, osiguravač želi da isključi pokriće za delove mašina koji su po svojoj strukturi i funkciji takvi da je predviđena njihova zamena u kratkim rokovima, bilo da je to nedelju dana, mesec dana ili godinu dana, pa eventualno i više. Zajedničko ovim delovima je da im je vek trajanja u praksi značajno kraći od veka trajanja cele mašine.
Često se u uslovima osiguranja navode i primeri ovakvih delova, i to npr. sita, savitljive cevi, remenje, četke, ulošci, filter platna, sredstva za zaptivanje, gumeni prstenovi, lamele, prenosivi kablovi i slično.
Korisniku našeg portala dogodio se osigurani slučaj, kada je na njegovoj mašini za proizvodnju papirne galanterije, prilikom iznenadnog nestanka struje tokom oluje, došlo do prestanka rada rotacionih glava mašine.
Osiguranik je podneo zahtev svom osiguravajućem društvu, radi isplate naknade iz osiguranja, ali osiguravajuće društvo je ovaj zahtev odbilo. Dato obrazloženje je bilo da se radi o delovima mašine koji su podložni ubrzanom trošenju i periodičnoj zameni.
Osiguranik se radi ostvarivanja svog zahteva obratio sudu, a sud je pravnosnažnom presudom odlučio da je osiguranik u pravu, i dosudio mu naknadu iz osiguranja.
Obrazloženje kojim se sud u ovom slučaju vodio, bilo je zasnovano na nalazu sudskog veštaka, koji je ustanovio da rotacione glave mašine o kojima se radi, imaju redovan vek trajanja kao i cela mašina, te da po svojoj konstrukciji i prirodi nisu delovi za koje je predviđena redovna i učestala zamena. Za razliku od toga, svi delovi koji se kao primer navode u uslovima osiguranja osiguravajućeg društva, zaista su tzv. „potrošni delovi“ čiji je prosečan vek trajanja od nekoliko nedelja do godinu ili dve dana. Oslanjajući se na ovakav nalaz veštaka, sud je zaključio da se pomenute rotacione glave ne mogu podvesti pod „delove podložne ubrzanom trošenju i periodičnoj zameni“, te je usvojio tužbu osiguranika i obavezao osiguravajuće društvo da mu isplati naknadu.
Kao pravilo, smatramo, u slučajevima poput predmetnog, kada izostaje striktna definicija konkretnog pojma iz osiguranja, opravdano je koristiti poređenje sa pojmovima koji jesu definisani. U konkretnom slučaju, prvo poređenje bilo je sa delovima koji su navođeni kao primeri (gumene cevi, ulošci, četke, gumeni prstenovi i sl.), gde je ustanovljeno da ovi delovi imaju značajno kraći period zamene od spornog dela – rotacionih glava. Drugo poređenje bilo je ono sa životnim vekom cele mašine, gde je ustanovljeno da životni vek spornog dela ne odstupa, ili može odstupiti beznačajno, od životnog veka mašine.
Izvodeći zaključak, sud je ustanovio da se ne radi o delovima koji su kraćeg veka trajanja, podložni ubrzanom trošenju i habanju, ili periodičnoj zameni.
U svakom slučaju, kako bi se izbegli sporovi poput opisanog, bilo bi uputno da osiguravajuća društva imaju u vidu da je u slučaju potencijalnog sudskog spora, sud dužan da nedovoljno definisane pojmove u opštim i posebnim uslovima tumači u koristi slabije strane, ovde osiguranika. S tim u vidu, čak i u graničnim slučajevima, opravdano je da osiguravajuće društvo pokuša vansudski sporazum sa osiguranikom, u obostranom interesu, ali i da teži da u uslovima osiguranja pojmove definiše na što precizniji način.